Noćne poplave i pelene na (ne)informativan način

Požuri polako

Ako ste rodili mladi kao ja, dok ste vi studirali i/ili radili, baba je zasigurno učila vaše dijete jesti domaću juhu ili ići na tutu. Sasvim je nebitno jeste li vi to htjeli ili ne jer dijete kod babe naprosto ne može biti gladno ili ne naučiti nešto novo. To što je isto to dijete možda imalo godinu dana i bilo premalo za tutu, po babi je zanemariv podatak ako “želiš da se nauči na vrijeme”. Činjenica je da skoro svačija baba misli da se tako malom djetetu očigledno negdje žuri ili se vodi mišlju što će selo reći pa su komentari u zgradi poput “od moje Ane mala se ostavila pelena, a još nije ni sjedila dobro” učestali kao promatranje prolaznika s prozora iliti tko je došao, a tko pošao. Isto tako, samo da biste me shvatili, ta naša baba je mog tatu upisala godinu dana ranije u školu- jer ako padne razred bit će u toku sa svojom generacijom.

Jastuk: Baobaby.hr

Baba je novi Google

Anteu sam rodila s 23 godine. Taman kad sam iz Sokola mislila uskočiti u neki ured i karijeru ja sam uskočila u majčinstvo, pelene i nespavanje. No, pošto sam odlučila završiti faks bez neke veće pauze, dok sam ja uskakala u svoje, baba i susjeda su odlučile uskočiti oko čuvanja moje bebe. Pripreme za rješavanje pelena krenule su u principu od perioda kad je mogla samostalno sjesti bez da se prevrne dok traje serija. Iako će se mnogi složiti s babom i teorijom požuri polako, ispričat ću vam našu priču koja jasno pokazuje da stalno negdje bespotrebno trčimo, čak i ako nemamo konkretnih i korektnih informacija.

Pada kišica i ide vodica

U to vrijeme, ja sam se odlučila ne opirati jer sam cijenila bilo kakvu pomoć. Iako, ruku na srce, te pripreme su me izluđivale kao što te izluđuje talog kave (kaže li se soc?- baba kaže soc😂) koji se digne dok ju piješ prvu i vruću ujutro. Nisu to bile bilo kakve pripreme. To je bila cijela jedna procedura sjedenja na tuti za vrijeme popodnevne navale Turaka ili Televisa Presente uz raznorazne onomatopeje i oponašanja zvukova iz prirode. No, dijete od godinu dana od “pada kišica i ide vodica”, zna jedino pljunut’ vodu i proliti juhu.

Ponavljanje je majka znanja

Baba je brzo došla na svoje i Antea se ostavila pelena. Jednostavnim jezikom okrunila ju je titulom najbržeg i najpametnijeg djeteta u kvartu no, tu kreće borba. Ono što ni baba ni ja tada nismo znale je da će Antei za par godina biti dijagnosticirana primarna enureza, u narodu poznatija kao noćno mokrenje. To što se rano ostavila pelene stvaralo je još veću potrebu za mokrenjem noću, no nosila je pelenu za spavanje i to je tada bilo ok. To što je “poplava” noću genetska, babi uopće nije bilo bitno jer ona je bila ponosna što je riješila dan, a to što ja noć ne, sigurno je zato što nisam bila uporna, iako svi znamo da je ponavljanje majka znanja.

Bitka je izgubljena, ali ne i rat

Bez obzira što se na van nije primijetilo da me to opterećuje, nakon treće godine već sam bila poprilično zabrinuta. Ne zabrinuta kao “padam ispit iz statistike”, već zabrinuta u rangu potražimo mišljenje stručnjaka. Što je vrijeme više prolazilo, Google i baba su mi sjedili za vratom kao ja vikendom pred televizorom. Nedostatak informacija i svjedočanstva, kao higijene u ženskom javnom wc-u, doveo me do ludila i u krajnosti do toga da danas napišem ovaj tekst kako bih ja možda pomogla nekom tko također vodi bitku s babom, tutom i “poplavom”.

Problem je da problema nema

Pedijatar (bar moj) za razliku od babe uopće u tome nije vidio problem. Čak i da je to enureza, primarna od rođenja, ili sekundarna od traume (da, postoje dvije vrste) on to ne dijagnosticira prije 5. Ili 6. godine starosti “jerbo” možda se riješi samo od sebe. No, dok ti čekaš da se riješi samo od sebe, dijete ima nelagodu, preskače izlete sa spavanjem, baciš pet madraca, a plahte od iskuhavanja pucaju kao kad guraš guzicu u dva broja premale traperice.

Taktičar od rođenja

Pošto baba zna najbolje, a ti si mlada kao cvijet u proljeće, popustiš opet pa kreneš buditi dijete noću kako bi išlo na wc. Nakon isprobane 1. taktike shvatiš da je to idealno rješenje jedino za razj..bioritam, što sebi, što djetetu. 2. taktika bila je ta da dijete u točno određeno vrijeme ide na wc svjesno, te da o tome vodiš dnevnik. Dnevnik mokrenja za dijete koje je deset sati u vrtiću jednak je mom pogađanju sutrašnje prognoze u Argentini iz Hrvatske.

Kad već sa živcima, isprobavanjem i slušanjem babe skreneš, kao subotom s kave u izlazak, odlučiš da je vrijeme za pretrage i privatnu kliniku. Ovo što slijedi nije nikakva reklama, već u mom i Anteinom slučaju svjetlo na kraju tunela ili sreća kao dupli sladoled nakon ručka.

Privatna klinika Sv. Helena

Znate ona mjesta na koja uđete i odmah osjetite neku sigurnost? E taj osjećaj i čista pozitiva, osim kazne za parkiranje jer vozim i parkiram ko’ seljak, mene vežu za tu kliniku. Čim smo došli na naručeni termin, sestre su s Anteom obavile informativni razgovor o prehrani i dnevnim navikama, što se uz genetiku pokazalo kao glavni problem noćnog mokrenja. Ne biste vjerovali, no naizgled nebitne stvari mogu biti ključne kao tonic u ginu ili mlijeko u Nescafe-u (ne priznajem onaj na vodi.) Također, unos nedovoljne količine tekućine utječe na pojačano lučenje toksina tijekom noći. Pitam se na koga je, pošto od tekućina, ja pijem jedino kavu.

Nakon obavljenih ultrazvuka i pretraga, kako bismo isključili fizički problem, dobila je terapiju. Danas s 8 godina, straha više nema i ono što sam ja godinama riješavala s babom, Googleom i glavom, oni su riješili u 5 minuta (odnosno 2 mjeseca koliko terapija traje).

Da me netko ne bi krivo razumio, ne zamjeram ja babi i praksi 19. stoljeća, ne zamjeram ni pedijatru i rješavanju po principu kakve te karte zapadnu u životu, ne zamjeram ni juhici i kišici, već samo sebi što svojim instinktima vjerujem onoliko koliko i onima iz TV prodaje, ma koliko puta se pokazali točni i u pravu.

Zato vjeruj sebi, a ne Google-u, babi, susjedi i TV prodaji.

Zašto? Zato što si MAMA. I to ti daje dovoljan kredibilitet- bar što se tvog djeteta tiče.

¡Hasta pronto y besos!

Published by

latinoamericanaana

Latinoamericana nisam. Ali Ana može. To mi je ime. Od latino imam samo muža-Papija. Ja sam vam neki čudan spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obavezama i obitelji. Skoro sve u svom životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom. Ta samonametnuta disciplina i red koji su došli s djecom doveli su me do najvećih postignuća u životu, bilo privatno ili poslovno. Jer, da nemam djecu, vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije i pizzu smatrala toplim obrokom. Ako ste stekli dojam da sam avion, fit, smiješna i organizirana...zadržite ga! Nije točan, ali pomoći će da se čitamo i pratimo dalje!🤷‍♀️😂✌

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s