Lunapark, Cirkus ili odgoj?

Kada doma imaš troje djece u tri različite faze života i razvoja, to ponekad zna nalikovati adrenalinskim parkovima. Jedina razlika između adrenalinskih parkova i odgoja je ta što se u odgoju zabavljaju isključivo djeca. Iako ne želim zvučati kao netko tko konstantno nešto “jedva čeka”, zaista se veselim trenutku kada ćemo svi biti barem u istoj zoni i tematici. No, zasad je ovako:

Franco je crvena zona

Ne znam kako je kod vas, no ja kada bih morala odrediti tko bi što predstavljao u našem zabavnom parku, ekstremnim sportovima i aktivnostima, Franco bi definitivno bio crvena zona i slobodan pad. Kao i svako drugo jednogodišnje dijete, on 90 posto vremena testira zakone fizike i brzinu mojih reakcija. Izdržljivost mojih živaca dokazuje skakanjem s trosjeda kao što ja skačem na Zarine rasprodaje, a trpanje u usta svega što mu dođe pod ruku definitivno ubrajamo u ekstremne sportove. Isto tako, iako mi je teško priznati, time pokazuje i genetsku sličnost sa mnom, koja također to radim, samo noću u frižideru. Nakon dvije mirne bebe, trčanje za njim mi je došlo kao svojevrsna teretana u kojoj sam ušla u toliku formu da se komotno mogu negdje prijaviti kao voditelj kružnih treninga. Njegov glavni period i polazak u vrtić tek slijedi pa se nadamo bezbolnom odvajanju od cice i mamice. U protivnom, slobodnom padu i ekstremnim sportovima možemo pridružiti i vrišteću točku pod nazivom “Cirkus”. 

Vladarica Mila

Mila je fazi “osvoji pa vladaj”. To novostečeno znanje primjenjuje u skoro svakoj situaciji pa je nerijetko moja šminka njezina jer beba treba “full make up”, Antein krevet njezin jer je ona velika, te su Francova kolica također njezina, ali mu ih je posudila jer on ne hoda!? Opasno sumnjamo u to kako misli da je i stan njezin, te joj mi samo pravimo društvo u velebnom kraljevstvu- što i priliči pravim dobrim podanicima😅. Otkako se rodila, Mila je opsjednuta objektivom i ogledalom. Skoro kao Snjeguljičina maćeha, no ponekad pohvali i nas. Gurman je, poliglot i ima nos za biznis. Sukladno tome, slike naplaćuje keksima, a od španjolskog, engleskog i hrvatskog koje koristi, aktivno priča jedan jezik- mješavinu sva tri spomenuta. Ona je žuta zona, pošto jedinu opasnost koju predstavlja je ta da ostanemo bez osobnih stvari.

Antea je sa svojih osam godina, po njenom mišljenju naravno, najozbiljniji član naše obitelji. Papijev i moj humor zasigurno pridonose tome, no svatko se s mini pubertetlijom nosi na svoj način. Izgleda da se želja moje mame “Samo da ti bude kakva si ti meni bila” ostvaruje brzinom svjetlosti, pa bitke oko toga tko je u pravu vodimo češće nego psa van. Trenutno ju zanimaju teorije zavjere, te uhvati li trenutak slobodnog prostora u razgovoru pokušat će vas uvjeriti u iste argumentima dostojnih Oskara. Ona, bezbroj postavljenih pitanja, uvjerenja, nove riječi i nadmudrivanja bili bi zelena zona. Sa žutom i crvenom ne komunicira jer su premali, a ona je klasa iznad. Ona je onaj dio Lunaparka za koji trebaš dodatne žetone da bi uopće mogao sudjelovati.

A Papi i ja? Mi (a pretpostavljam i vi) predstavljamo čuvare koji u ponoć zatvaraju park, broje jesu li svi izašli tj. otišli na spavanje, stavljaju lokot i nadaju se novom dobrom danu!

Kako je počeo rat na mom otoku!?

Teško je ful biti cool
Koliko si kul mater od 1 do ja ako opravdaš djetetu tjedan dana škole kako bi moglo s tobom na put? Cijeli tjedan proveli smo na (inače) sunčanom Lošinju uz “prekrasnu” tropsku klimu i pljuskove veličine Nijagarinih slapova. U nekom drugom trenutku života ili putovanja to bi mi možda smetalo, no ovaj put su (sva) djeca odlučila surađivati kao zemlja u Slavoniji na dobru godinu kad rodi krumpir veličine teniskih loptica. Možda zato što ih je bilo puno, možda zato što je sve bilo top organizirano, možda jer smo bili opušteni, a možda i zato što ih je bilo toliko da bi lagano popunili jednu omanju vrtićku skupinu, pa su zabavljali jedni druge. Bazen u sklopu hotela također nije bio na odmet, kao ni nama činjenica da se tamo izdivljaju i umore kao roditelji nakon produženog vikenda.

Latina ili puretina
Cilj putovanja bio je uživanje i educiranje u Lječilištu u sklopu Vile Elisabeth na temu atopijskog dermatitisa, zaštite od sunca, te prevencije od melanoma i karcinoma kože. Iako sam mislila da realno sve znam o AD-u (pošto od mojih troje, dvoje ima blaži oblik), saznala sam hrpu novih informacija. Otprilike kao kad znaš da postoje alergije, ali nisi znao da mogu doći od oraha, ribe ili jaja. Ponovno sam se osjećala kao student, ali ne onaj na računovodstvu ili statistici koji bježi s predavanja pa ga drugi zapisuju, već onaj koji ostane i hvata svaku informaciju. Jeste li znali da osim što je AD uglavnom genetski, kod djece ga može izazvati i stres? Također, često dolazi u kombinaciji s alergijama, nekad s infekcijom i manifestira se različitim promjenama na koži. To što sam ja godinama mislila da su moje bijele točkice po rukama manjak vitamina B izgleda da je samo “prekrasan” nasljedni faktor kako bi djeca mogla naslijediti moju pureću kožu, a ne glatku latino put? Jerboo –Who wants that?!

San svake majke
Mislim da ne treba posebno naglašavati da su moja djeca čudne biljke, no zadnje što sam očekivala je da će Antein prvi kontakt s ostalim mamama i LRP teamom početi uvodom u teorije zavjere. Naime, trenutno je u pokušaju uvjeravanja bilo koga tko joj da minimalan prostor za razgovor u to da Michael Jackson nije mrtav kao što je i Lady Di 2009. viđena kako šeta ulicama Los Angelesa. Kad kažem minimalni prostor mislim na pozdrav. Nakon toga možete sjesti, opustiti se i slušati 15- minutni monolog koji počinje rečenicom “Michael Jackson je živ”. Tako da ako ste ikada pomislili da ste doživjeli awkward moment prilikom upoznavanja, sjetite se mene i Jacksona i shvatit ćete da je bilo koji ulet u usporedbi s tim san svake majke.

Adams family
Osim što nas je Antea predstavila u svjetlu gdje bi i Adams family pored nas izgledali normalno, cure su se slagale sa svima. Sa svima osim međusobno, no to više nije bila novost. Ušli smo u fazu ratovanja za maminu pažnju gdje zbog cice predvodi Franco, a njih dvije kako koja koji dan izvuče deblji kraj. Osim rata i mira u sobi 26. mogu samo reći da sam uspješno balansirala između privatnog i poslovnog. Naravno, kao i sve ostale mame, da nisam imala pomoć ( u mom slučaju sestrična koja me spašavala kao što su spašavali vojnika Ryana) mogla sam balansirati jedino oko stvari koje ću staviti u auto, pa da ne doputujemo kao što jesmo- u duhu Čeha ili cigana i njihovih karavana.

Turisti na balkanski način
Iako smo putovali kao češki turisti 99-te na Jadran i auto nakrcali kao da se u najmanju ruku selimo na otok, moram priznati da nakon tri dana više nismo imali što za obući. Prvenstveno zato što smo sve nade polagali u to da je Vakula opet pogriješio, pa je roba u koferu bila prikladna kao rozo na sprovodu. Većinu odjeće smo slojevito oblačili prva dva dana, što za pametne znači ponesi rezervno, a za mene pomoli se da djeca pravilno koriste nož i vilicu. Odjeću sam složila po danima, a za sve ostale gluposti (čitaj: bademantil) mogu samo reći- Od 1 do Česi, u autu smo imali sve osim paštete.

To što paštete nije bilo lako se riješilo svako jutro za švedskim stolom, gdje se Franco odlučio izabrati najgori mogući trenutak da počne odbijati cicu. Zašto? Zato što mladi gospodin očigledno ima šesto čulo za to da bih ja možda mogla otići na dogovoreni Wellness u hotelu i/ili večeru s curama u Alhambru. Od nestvarnog sna da nakratko budem maca, a ne kravica, dobila sam upalu i poplavu.

Do zadnjeg trenutka pokušaj izlaska kroz vrata izgledao je kao scenarij filma “Bijeg iz Gulaga”. White noise je treštao do drugog kata, ja sam skakutala sa nosiljkom preko kofera kao vojnik preko nagaznih mina, spuštala Franca u krevet kao najfiniji porculan u babinu vitrinu i za kraj šuljala se bosa u ovom vojničkom odijelu, sa štiklama preko ramena kao državni neprijatelj broj 1. No, uporni uspjevaju (vidi dokazni materijal).

Dokazni materijal br.1

Dunja i Stela

U takvim situacijama, kada je moja sestrična zabavljala Franca animacijama dostatnim dvorske lude i repertoarom pjesama od Deda Mile do Olivera i Doris, kako bih ja uspjela izaći ili snimiti potreban materijal, Antea i Mila su se namjerile na divne Dunju i Stelu, inače članice LRP teama. Zvuči kao uvod u neki film, no “jedini” film koji su one jadne danima gledale bili su Superheroji i neizostavni Michael Jackson na YouTube-u. Kako se putovanje bližilo kraju sve sam više razmišljala o tome kako da Stela i Dunja stanu u auto u kojem ionako nije bilo mjesta ni za onu gore spomenutu paštetu. To bi svakako kupilo mir i riješilo borbu na putu. Znam da zvuči scary, ali bitna je dobra namjera i cilj😂.

Za sve koje zanima, nisam ih otela. Dunja i Stela su se, kao i mi, sigurno vratile svojim autom u Zagreb. A što se tiče raznih borbi i ratova, što s kišom, djecom, cicama i ostalim nedaćama, mi nastavljamo našu jedino s atopijom (uz odgovarajuću njegu). Za sve ostale anegdote pričekajte iduću avanturu. Bar kod nas to ide brzo.

¡Hasta pronto y besos!

Noćne poplave i pelene na (ne)informativan način

Požuri polako

Ako ste rodili mladi kao ja, dok ste vi studirali i/ili radili, baba je zasigurno učila vaše dijete jesti domaću juhu ili ići na tutu. Sasvim je nebitno jeste li vi to htjeli ili ne jer dijete kod babe naprosto ne može biti gladno ili ne naučiti nešto novo. To što je isto to dijete možda imalo godinu dana i bilo premalo za tutu, po babi je zanemariv podatak ako “želiš da se nauči na vrijeme”. Činjenica je da skoro svačija baba misli da se tako malom djetetu očigledno negdje žuri ili se vodi mišlju što će selo reći pa su komentari u zgradi poput “od moje Ane mala se ostavila pelena, a još nije ni sjedila dobro” učestali kao promatranje prolaznika s prozora iliti tko je došao, a tko pošao. Isto tako, samo da biste me shvatili, ta naša baba je mog tatu upisala godinu dana ranije u školu- jer ako padne razred bit će u toku sa svojom generacijom.

Jastuk: Baobaby.hr

Baba je novi Google

Anteu sam rodila s 23 godine. Taman kad sam iz Sokola mislila uskočiti u neki ured i karijeru ja sam uskočila u majčinstvo, pelene i nespavanje. No, pošto sam odlučila završiti faks bez neke veće pauze, dok sam ja uskakala u svoje, baba i susjeda su odlučile uskočiti oko čuvanja moje bebe. Pripreme za rješavanje pelena krenule su u principu od perioda kad je mogla samostalno sjesti bez da se prevrne dok traje serija. Iako će se mnogi složiti s babom i teorijom požuri polako, ispričat ću vam našu priču koja jasno pokazuje da stalno negdje bespotrebno trčimo, čak i ako nemamo konkretnih i korektnih informacija.

Pada kišica i ide vodica

U to vrijeme, ja sam se odlučila ne opirati jer sam cijenila bilo kakvu pomoć. Iako, ruku na srce, te pripreme su me izluđivale kao što te izluđuje talog kave (kaže li se soc?- baba kaže soc😂) koji se digne dok ju piješ prvu i vruću ujutro. Nisu to bile bilo kakve pripreme. To je bila cijela jedna procedura sjedenja na tuti za vrijeme popodnevne navale Turaka ili Televisa Presente uz raznorazne onomatopeje i oponašanja zvukova iz prirode. No, dijete od godinu dana od “pada kišica i ide vodica”, zna jedino pljunut’ vodu i proliti juhu.

Ponavljanje je majka znanja

Baba je brzo došla na svoje i Antea se ostavila pelena. Jednostavnim jezikom okrunila ju je titulom najbržeg i najpametnijeg djeteta u kvartu no, tu kreće borba. Ono što ni baba ni ja tada nismo znale je da će Antei za par godina biti dijagnosticirana primarna enureza, u narodu poznatija kao noćno mokrenje. To što se rano ostavila pelene stvaralo je još veću potrebu za mokrenjem noću, no nosila je pelenu za spavanje i to je tada bilo ok. To što je “poplava” noću genetska, babi uopće nije bilo bitno jer ona je bila ponosna što je riješila dan, a to što ja noć ne, sigurno je zato što nisam bila uporna, iako svi znamo da je ponavljanje majka znanja.

Bitka je izgubljena, ali ne i rat

Bez obzira što se na van nije primijetilo da me to opterećuje, nakon treće godine već sam bila poprilično zabrinuta. Ne zabrinuta kao “padam ispit iz statistike”, već zabrinuta u rangu potražimo mišljenje stručnjaka. Što je vrijeme više prolazilo, Google i baba su mi sjedili za vratom kao ja vikendom pred televizorom. Nedostatak informacija i svjedočanstva, kao higijene u ženskom javnom wc-u, doveo me do ludila i u krajnosti do toga da danas napišem ovaj tekst kako bih ja možda pomogla nekom tko također vodi bitku s babom, tutom i “poplavom”.

Problem je da problema nema

Pedijatar (bar moj) za razliku od babe uopće u tome nije vidio problem. Čak i da je to enureza, primarna od rođenja, ili sekundarna od traume (da, postoje dvije vrste) on to ne dijagnosticira prije 5. Ili 6. godine starosti “jerbo” možda se riješi samo od sebe. No, dok ti čekaš da se riješi samo od sebe, dijete ima nelagodu, preskače izlete sa spavanjem, baciš pet madraca, a plahte od iskuhavanja pucaju kao kad guraš guzicu u dva broja premale traperice.

Taktičar od rođenja

Pošto baba zna najbolje, a ti si mlada kao cvijet u proljeće, popustiš opet pa kreneš buditi dijete noću kako bi išlo na wc. Nakon isprobane 1. taktike shvatiš da je to idealno rješenje jedino za razj..bioritam, što sebi, što djetetu. 2. taktika bila je ta da dijete u točno određeno vrijeme ide na wc svjesno, te da o tome vodiš dnevnik. Dnevnik mokrenja za dijete koje je deset sati u vrtiću jednak je mom pogađanju sutrašnje prognoze u Argentini iz Hrvatske.

Kad već sa živcima, isprobavanjem i slušanjem babe skreneš, kao subotom s kave u izlazak, odlučiš da je vrijeme za pretrage i privatnu kliniku. Ovo što slijedi nije nikakva reklama, već u mom i Anteinom slučaju svjetlo na kraju tunela ili sreća kao dupli sladoled nakon ručka.

Privatna klinika Sv. Helena

Znate ona mjesta na koja uđete i odmah osjetite neku sigurnost? E taj osjećaj i čista pozitiva, osim kazne za parkiranje jer vozim i parkiram ko’ seljak, mene vežu za tu kliniku. Čim smo došli na naručeni termin, sestre su s Anteom obavile informativni razgovor o prehrani i dnevnim navikama, što se uz genetiku pokazalo kao glavni problem noćnog mokrenja. Ne biste vjerovali, no naizgled nebitne stvari mogu biti ključne kao tonic u ginu ili mlijeko u Nescafe-u (ne priznajem onaj na vodi.) Također, unos nedovoljne količine tekućine utječe na pojačano lučenje toksina tijekom noći. Pitam se na koga je, pošto od tekućina, ja pijem jedino kavu.

Nakon obavljenih ultrazvuka i pretraga, kako bismo isključili fizički problem, dobila je terapiju. Danas s 8 godina, straha više nema i ono što sam ja godinama riješavala s babom, Googleom i glavom, oni su riješili u 5 minuta (odnosno 2 mjeseca koliko terapija traje).

Da me netko ne bi krivo razumio, ne zamjeram ja babi i praksi 19. stoljeća, ne zamjeram ni pedijatru i rješavanju po principu kakve te karte zapadnu u životu, ne zamjeram ni juhici i kišici, već samo sebi što svojim instinktima vjerujem onoliko koliko i onima iz TV prodaje, ma koliko puta se pokazali točni i u pravu.

Zato vjeruj sebi, a ne Google-u, babi, susjedi i TV prodaji.

Zašto? Zato što si MAMA. I to ti daje dovoljan kredibilitet- bar što se tvog djeteta tiče.

¡Hasta pronto y besos!

Kako je (ne)majka završila porodiljni, a Sale upisao dijete u vrtić

Comfort ili Tom Ford
Nije naravno ovo prvi put da se vraćam na posao, ali ovaj put me guši kao kad na put ideš last minute charterom i znaš da te očekuju takve turbulencije da poželiš da nisi bila škrta i da si putovanje rezervirala na vrijeme. Cijeli porodiljni jedva sam čekala da dođe taj dan, da se vratim u civilizaciju, da gledam u mailove umjesto u Maksima i ribicu, da mirišem na Tom Ford, a ne na pelene i vlažne maramice, da cice služe grudnjaku i pohrani, a ne bebi i dohrani… Brdo je tu i nekih drugih #jedvačekanja, no što je taj dan bliže, to ja dramim više od mladenke pred svadbu. Je li to do “sina” ili godina, ne znam, no znam da nikad takva bila nisam. Dapače, ti majčinski instinkti i prioriteti koji ženama obično dođu prirodno, kod mene su nekada prije bili kao brkovi ili sijede- znaš da ćeš ih jednom imati, ali još uvijek nisu tu jer si mlada. I onda dođeš tako u neke godine, a nije ti se dolazilo, pa shvatiš da si u glavi odrasla i promijenila te iste prioritete. Međutim, i dalje znaš da si u realnom svijetu i da ako želiš mirisati na Tom Ford, moraš ići na posao. No, da bi ti mogla na posao, dijete mora u vrtić.

Sale i birokracija
Tu nastupa građanin XY. Nazvat ćemo ga Sale. Sale sam možda ja, možda ti, možda tvoj susjed, ali zasigurno svi mi imamo bar jednog Saleta u životu. Sale je kralj i dobričina, zabavan, poslovno korektan, no za njega birokracija ne postoji. Sale zna znanje i Sale zna ljude. Ljudima je ta činjenica uglavnom iritantna i kada se radi o vezama Saleta nitko ne voli. No svi ti “nitko” bi vrlo rado Saleta zatražili uslugu ako im jednog dana zatreba.

Svake godine pri upisu djeteta u vrtić brižno sakupljaš papire kao cvjetiće za herbarij. Ali to na kraju sve dođe na isto pošto oboje završi pohranjeno u knjigama ili u smeću, ovisno o uspjehu. A uspjeh ovisi o Saletu koji također želi upisati dijete u vrtić. Tko god je pomislio da je Sale Papi, nije. Mogao bi biti, no Papi vrlo dobro zna da bih ja radije gledala Maksima i ribicu još koju godinu nego nešto dobila nezasluženo. U hipotetskoj situaciji ja bih bila tu da mu oko toga pijem krv na slamčicu, a on da kupuje slamčice. A kad smo već kod kupovine i Papija, Mila je u vrtiću neki dan na temu “zanimanje roditelja” izjavila kako njezin tata radi krafne i prodaje sladolede, a mama jednostavno ništa. Papi krafne i sladolede zna jedino pojest’, a ja od “nerada” na kraju balade radim sve. To je onaj dio čarobnog boravka kod kuće za vrijeme porodiljnog, koji te satre, a vidljiv je manje od sunca ovih dana.

Slika by Pepper atelier

Nerad ili nered
Ova godina s Francom toliko mi je brzo proletjela da uopće nisam svjesna da za mjesec dana gospodin čovjek slavi rođendan, krstitke i kreće u vrtić. Ako bog da (i Sale naravno). Nekad bi sve slavili zasebno, no energija je predragocjena stvar ako imate troje djece. Što će tko misliti o tome iskreno mi je svejedno jer etikete se mamama ionako u zadnje vrijeme dijele kao letci za aktivnosti na početku školske godine. Kod aktivnosti i prehrane vodim se istom politikom. Jednom se živi, pa neka se valjaju po pijesku kao gice u blatu, skaču po lokvama kao ja preko igračaka, u park nosim Lupilu bio kekse jer su fini i meni (voće neka jedu doma ili kod bake), ne steriliziram ih svaki put kad dodirnu mačku, psa ili tobogan, kupovna kašica mi nije strana, a od proizvoda na paru koristim jedino peglu za kosu. Nekima sam #nemajka, nekima #supermama, no svojima sam najdraža. Svatko za svoje dijete zna najbolje i ako netko radi suprotno, potpuno mi je u redu. To ne znači da smo ja i neka druga bolje ili gore već samo da smo sve različite.

Slika by Pepper atelier

“Elitni stanovnici” protiv princeze
A moj povratak u odrasli život u rujnu- veselim se, no kao što sam na početku spomenula- charter veselje je to, kiselo slatki umak u Mc Donaldsu, puc puc žvake i kiseli krastavci. Svi osjećaji pomiješani u jednom, no napokon ću opet biti “princeza”. To je onda kada se obučem i našminkam pa Mila pita: Hoćeš li i sutra biti princeza? Nope sine, kad fasada padne u ponoć, opet sam Pepeljuga. Šminku, frizuru i posao zamijeniš trenirkom, krpom i kuhinjom. Imaš “elitne stanovnike”, a domet intelektualnog sadržaja su ti vijesti u osam. Za one koji žele znati više– elitni stanovnici su look koji najbolje opisuje mene na porodiljnom. To je onaj masni zalizani rep koji izgleda kao da bube žive unutra. No, ako se središ, možeš ih zvati elitni stanovnici i svijet je odmah ljepši.

A da bi nam svijet stalno bio ljepši, prestanimo se opterećivati (stanjem u tuđem dvorištu), uvijek nešto čekati (kao na primjer Sale vrtić, a ja ostatak porodiljnog) i možda ćemo na kraju imati više vremena za uživanje, a nadam se manje za komentiranje.

¡Hasta pronto y besos!

To nisam ja, to su moji fil(t)eri


Direktorica svemira
U vrijeme kad sam bila klinka, moji su pušili, a ja bih, sjećam se kao danas, preneraženo govorila fuj. Isto tako na bilo kakvu scenu seksa ja sam se zgražala. Injekcije i vađenje krvi bila su mi najgora noćna mora, a evo sad, od silnog gađenja- pušim, imam troje djece i razmišljam o filerima, plazmi i botoxu. Za sve što sam u životu rekla da neću, prvo mi je pokucalo na vrata. Zaista smiješno jer ponekad izgleda kao da se svemir s tobom igra “nikad ne reci nikad” i pravila određuje on, a ne ti.



Oduvijek sam se voljela uređivati, no moje uređivanje uglavnom se svodilo na pokušaje prikrivanja vulkana veličine omanjeg masnog bureka posred čela, umjesto rješavanja prehrane i unosa nedovoljne količine tekućine. Iako će mnogi reći da sam genetski sretnik, bar što se mršavosti tiče, velika je razlika između utrenirane mršave fitness trenerice koju pratimo na instagramu i tjelešca tankog i mekanog ljigavca kojeg vaša djeca razvlače po kući. Pogodite koje sam ja.😅

U današnje doba postoji toliko tretmana koji bi nama ženama mogli olakšati život, no kao i u svemu, izgleda da su predrasude i odbijanje promjena veći od želje za istima. Pa, počnimo od jednostavnih.

Maša i medo
Muškarci (oni neoženjeni naravno) uglavnom misle kako smo mi nježniji spol, uključujući i dlake u tu teoriju. No, prava istina je da ukoliko nemamo žilet ili vosak dovoljno često u ruci, u crtiću Maša i medo, bile bismo medo, a ne Maša. Depiliranje i brijanje nikome nije zabavno, te smo najčešće, po tom pitanju, super ažurne prije braka, u braku nekako, a iza djece nikako. Zbog takvih iluzija i očekivanja da se vukodlak svako jutro budi svilenkaste i mekane kože poput bebine guze, događaju se situacije poput ove moje, koju ću vam sada ispričati.


Jedno jutro prošlog proljeća ležimo u krevetu Papi, Mila, Antea i ja. Ja trudna do zuba i od žgaravice nemam želju za životom, a kamo li za žiletom. Valjamo se po krevetu, kad Mila progovara:
Tata, pikaju me tvoje noge. Nije to sine tata, to je mama😅…ledeni val, šamar, hormoni, ma što god i kako god želite. I onda poželiš da nisi bila lijena zakazati termin za lasersko uklanjanje dlačica i što nisi mekana kao svila koju obečavaju u raznoraznim reklamama.

Inače, ja sam idealan kandidat za laser ili IPL pošto su mi noge bijele kao put aristokratske žene 1492., a dlaka tamna kao brk mog tetka iz Like. Pa se onda pitam zašto još nisam otišla. Evo, zaista ne znam. Iako je skupo (ne kao nekad), ne radi se o tome. To su ti tri, četiri haljine, koje u svakom slučaju ne možeš nositi ako nisi riješila noge. Osim ovog old school lasera u salonima, koji funkcionira na temelju kontrasta, imate i kućne varijante koje obavljaju isti posao, no imaju ograničen broj bliceva. Tako da ideja da s frendicom uzmeš po pola, nije baš najbolja jer će jedna od vas ostati dlakava ili ćete svaka imati po jednu glatku nogu. A mislim da to nije bio cilj. Također, od nedavno postoje i laseri koji ne rade na principu kontrasta što znači da (yeeey) svi smo idealni kandidati.

101 dalmatiner
Neki dan me Milica pitala što su to pjegice, pa smo zaključili (ona, ne ja) da ona ima pjegice od sunca, a mama od godina.
Svi mi volimo moć zapažanja naše djece, a još više volimo kad to zapažanje ne primjenjuju na nama. Hiperpigmentacija se inače riješava kremama s azelaičnom i glikolnom kiselinom, vitaminom C i E, retinolom koji ljušte, obnavljaju i izbijeljuju kožu, te tretmanima poput kemijskog pilinga i mezoterapije. No, pošto ja ne volim aristokratsku put, jer sam ciganka u duši, a ne želim dodatne bore, flekice i madeže od solarija, koristim Marc Inbane sprej. Već sam vas na instagramu zasula svojim oduševljenjem, no nema veze, evo još malo pa da utvrdimo gradivo. To nije klasični sprej za samotamnjenje, već prozirnkasti sprej koji izvlači tvoj pigment. Znači, kao da se sunčaš na Copacabani dok gledaš muchachose, osim što si ti u svojoj kupaoni i gledaš djecu koja virkaju iza vrata. Nevermind, efekt je isti. Nema fleka, ni po tebi, niti po odjeći, samo taman ten. I to (hvala bogu) ne onaj narančasti, već brončani ili zlatni kakav bi dobila od sunca. Proizvod nije nimalo štetan što dokazuje činjenica da su u nekim bolnicama žene na onkologiji špricali istima, kako bi im se podiglo samopouzdanje. ❤
Na donji dio tijela mažem Lerbolario kremu za samotamnjenje koja mi je za nepristupačne djelove jednostavnija za korištenje, a stopostotno prekrije moje super sexy, venama prošarane noge.



Barbika da budem
U zadnje vrijeme vodim žestoke borbe između želim se zategnuti kao Nicole Kidman i prirodno je najbolje za mene. Doduše, derma fileri su fileri hijalurona i sve te sastojke ionako već imate u organizmu. Zapravo ih možemo gledati kao prirodne sastojke unesene u tijelo neprirodnim putem. Tako da sada na dijelovima gdje je majka priroda zakazala, možete dobiti volumen. Filer dolazi u jednokratnom pakiranju, najčešće u dozi od jednog mililitra, te ukoliko ne želite ubrizgati odmah sve, ostatak možete čuvati par mjeseci. Mogu se aplicirati praktički bilo gdje na licu, no nemojte pretjerivati. Efekt čuđenja ili duckface-a nitko ne želi vidjeti osim ako se nisi jako prestrašila, glumica si u horor filmu ili ideš poljubiti nekog kao što tebe ljubi tetka Rada iz inozemstva. Zapravo, čak ni tada. Odlučite li se za ovu opciju, također ih nemojte raditi kod stomatologa. Zašto? Jednostavno zbog čiste logike- ako ne ideš popravljati zube kod automehaničara, nemoj ni filere raditi kod zubara.



Kad sam napunila trideset godina odlučila sam popuniti nazolabijalne bore. Mnogi će reći da je to sve oko broja trideset samo u glavi, no kad smo kod brojeva meni je skinulo pet godina u pet minuta. Kažu da psi i njihovi vlasnici s godinama počinju ličiti. Ja imam Cane Corso-a, pa da nisam stavila filer, just imagine.


Frankeštajnova mlada i Snjeguljica
Botox mi je bio sljedeći na listi i idealno bi ga bilo staviti prije ili na početku nastanka bore jer ti zamrzne to područje i vječno si mlad. Ne baš vječno, ali navodno svi garantiraju šest mjeseci. Moj problem s botoxom je taj što je to toksin i negdje se mora izlučiti. Još mi, kako bi se reklo, ne gori pod nogama pa će odabir najvjerojatnije pasti na tretman plazmom. Ili na nešto slično. Kao i sve moje bitne odluke u životu, ovisi o tome “kako će grah pasti taj dan”😂. Plazma je tretman s procesom vađenja krvi, odvajanja plazme i uštrcavanja iste po licu, što dokazuje da moje gađenje prema krvi i iglama više nije slučaj. Dapače, ta krv te u pola sata pretvori iz zombija i Snjeguljice u rumenu djevojčicu sa polja zelenih.

Kapsula
Da se vratimo još malo na neću i nikad, prehranu, vježbanje i tekućinu. U većini slučajeva, za koje danas znam da vode borbu s kilogramima, kao djeca nisu željela jesti. Roditelji bi im svakodnevno servirali razne preparate za otvaranje apetita jer su na sam spomen hrane ta djeca vikala “ne mogu”. Od tog ne mogu, danas jedino ne mogu zatvoriti frižider.

Zadnji tretman koji bih vam preporučila, ako borite istu borbu je Linea Snella vježbanje u kapsuli. Legenda kaže (zapravo @supermama.sonja i @una.bridged, pa za više informacija pitajte njih) da se centimetri tope kao snijeg u proljeće. No, isto tako, ne promijeniš li način prehrane, odlični rezultati će izostati. Ja ne vježbam pa ne mogu govoriti iz osobnog iskustva, no cure poznam i razlika i trud su zaista vidljivi. A, to što ne vježbam jer se ne debljam, ne znači da nisam u ratu s prehranom. Ja, ako samo i pomislim na Mcdonalds, u kratkom vremenskom period postignem efekt od jednog prišta do masnog tinejdžera.

Tako da opustite se, svi mi vodimo svoje bitke s raznoraznim problemima, bili to kilogrami, bore, dlake ili loš ten. No, skoro za sve postoji rješenje. A za ono što navedene stvari ne mogu riješiti, imamo filtere na instagramu. Za njih ne treba recenzija. Iz priloženog vidimo da ih svi vrlo dobro poznajemo. 😂✌

¡hasta pronto y besos!

Posvuduše, eventuše i influenceri


Nisam dugo u ovom virtualnom svijetu, bar ne kako bi se reklo “službeno”. I prije sam koristila društvene mreže, no razlika između prije i sada je ta što sada blogam i češće iznosim veš u javnost. Pa, kad ti je teško odeš na moj profil i shvatiš da je sve ok jer je “OVA” u pidžami otišla popiti kavu, a veš suši u prosjeku 48 sati. Za ovo kratko vrijeme što pišem i obilazim evente po gradu, mogu reći da su zapleti španjolskih sapunica i Ratovi zvijezda, mala beba za sve stvari što se kriju iza velikih Insta osmjeha. Pojmovi kao reach, influenceri, blogeri, vlogeri, grupe, hejteri, fake i kupljeni followeri generalno ljudima stvaraju opterečenje i stres veći nego meni rješavanje cice i ostavljanje Franca subotom navečer. Tko god me prati i/ili se druži sa mnom, zna da je to ravno mogućnosti otkrivanja novog kontinenta. Na zadnjem druženju bila sam jedva toliko vremena koliko mi je trebalo da se spremim. A ja se brzo spremam.


Sve to skupa podsjetilo me na neki napeti blind date, ali samo s jedne strane. Trebaš se pokazati, a opet ne želiš ljude udaviti pričom kao što tebe dave reklame usred filma petkom navečer.

Baba i don Juan, nove INSTA nade
Ja o tom dijelu Insta svijeta nisam znala apsolutno ništa, osim činjenice da ako Ella Dvornik kao influencer, kupi metlu sa šljokicama i pohane banane sljedeći dan toga nema u prodaji. Mnogi će reći da je ona jedini pravi hrvatski influencer, no ne slažem se u potpunosti. Za mene je influencer bilo tko za koga možete reći da ima utjecaj na neku drugu osobu. Influencer je i moja baba- jer kad pojedem protvan njezinih kolača, i ja poželim kupiti maslac umjesto margarina za izradu istih. I don Juan s Televisa Presenta je influencer- jer želiš naučiti španjolski i pronaći svog Papija. I Gin Tonic je influencer jer na par sati želiš živjeti ljepši život.
Svi smo mi influenceri, ako ništa, barem svojoj djeci.


Pozdravite manekenku
Ja nemam problem s influencerima, već samo s krivim kategorijama. Kategorija na Instagramu trebala bi biti pomoćni opis ljudima o tome što mogu očekivati od pojedinog profila. Ali masovna pojava/kategorija u zadnje vrijeme zove se bloger. Odjednom su svi blogeri, iako je nekima zadnji tekst koji su napisali dječja ispričnica ili obavijest u informativci. No problem, nije to nikakav uvjet. Ali, ako ja ne pišem u opis Instagrama da sam Victoria’s Secret model, nemoj ni ti pisati da si bloger ako od pisanja pišeš samo hashtagove.



Proljeće je, a u meni nemir
Sljedeća stvar koju primijetiš, kad malo dublje zagrebeš, je kopiranje- bilo tuđih profila, bilo captiona i slika iz udžbenika iz prirode. Pa tako najčešća pojava ovih dana na Instagramu je Magnolija- čuvena Insta Magnolija. To vam je ono drvo što ima ljubičaste cvjetove, no to je za ovu priču sasvim nebitno. Naime, prepoznat ćete ju po koloni cura, jer vrijedi se potruditi za najbolju fotku na Instagramu. Kolona je veća nego ona subotom u pet ujutro kada se čeka red za burek. Ruku na srce, da nema te Magnolije naprosto ne bismo znali da je proljeće, ne bismo kupovali roza jaknu i matching lak za nokte, “spontano” slagali feed i slikali iz žablje perspektive (jer realno ako nisi uhvatila krošnju, bolje da si na kauču ostala). Urbana legenda navodno kaže da ako ne odeš na Tomislavac i ne slikaš se ispod Magnolije, dođe Zuckerberg osobno i ugasi ti Instagram. Pa, ti sada vidi koji ćeš sadržaj objavljivati.


Bolje kvaliteta, nego kvantiteta
Next thing i najveća prednost društvenih mreža su divni ljudi, profili i portali koje sam otkrila. To je ona vrsta ljudi s kojom poželiš žvakati kebab bez da uslikaš kako bi zapamtila da je najbolji na svijetu. To su oni ljudi s kojima ne moraš montirati i namještati kadrove s osmijehom Mona Lise, koji je spontan kao protokol Kolinde na društvenim događanjima. Oni koji putovanja ne biraju po principu “kud’ svi tud’ i mali Mujo” i koji se uživo predstavljaju jednako kao i na društvenim mrežama. Samim time ja sam ispunjena. Ispunjena kao što ću biti kolačima i francuskom na Uskrs. Pa zato nađi i ti svoju francusku na Instagramu i nećeš biti hejter. #peaceandlove



Sukladno svemu rečenom, odlučila sam dati priliku spontanim fotkama i ne planiranju jer želim gledati svijet kroz ružičaste naočale, a ne kroz objektiv i ružičastu krošnju. Isto savjetujem i tebi. Osim ako nisi fotograf i to ti donosi cash money. Then keep calm and GO Magnolia!

¡Besos y hasta pronto!

Spavaš li mirno Adriana Lima?

Od izvanškolskih aktivnosti treniram živce
Što se tiče aktivnosti, kod nas postoji jednostavno pravilo. Cure pohađaju aktivnost koju žele, no kada ju odaberu toga se trebaju držati cijele godine. Ono što ih želim naučiti je da, kao i u životu, uvijek imaju pravo izbora, ali i da su same odgovorne za svoj izbor te da se s njim trebaju nositi. Ako su nešto odabrale i za pola godine im se ne sviđa, žao mi je, više sreće drugi put. To je moment kao kad izabereš T- com na ugovor, a B- net nudi 200 kanala bez ugovorne obveze. Izabrala si i sada gledaš što imaš. Čini se lako, no djeci izabrati jednu ili dvije aktivnosti je kao nama izabrati jedan komad odjeće iz najnovije Zarine kolekcije. Nikad nisi sigurna i uvijek bi još nešto.

Mila je izabrala engleski, a Antea gitaru. Pošto je Mila poprilično karakterno dijete, sada osim NE, slušamo i “no can this”. Antea je oduvijek bila boemsko dijete i latino u krvi i duši, pa ta gitara uopće nije bila čudan izbor.
Za drugu aktivnost odabrale su biti manekenke. Šok i nevjerica, ne zbog modelinga, već zbog želje da išta pohađaju skupa. Ne znam kako je kod vas, ali moje se nakon dvosatnog intenzivnog druženja jedna drugoj prijete da više nisu u rodu. Upravo zbog toga, ali i njihovih godina i (ne)discipline nisam tome davala prevelike šanse. Izabrali smo agenciju Kids Fashion Team za koju znam da ima dugogodišnje iskustvo u radu kao škola za male manekenke.
Prvih par sati prošlo je u euforiji i iščekivanju novog sata. Dizale bi se i spremale same po dva sata prije, kao onda kad čekaš da počne koncert koji si rezervirala pola godine unaprijed. No koncentracija i euforija su se nastavile. Mila je postala “odrasla” manekenka pa je bacila dudu jer niti jedna cura na pisti to ne nosi. Što je vrijeme išlo dalje, primijetila sam da su geni ipak stričevi, a ne moji jerbo ja padam na ravnom, a oni su nosili Dior u Parizu. Voljela bih da sam ja, ali 10 centimetara razlike u visini od prosječne manekenke, dovoljan je razlog za ni ne pokušati. And that’s a fact.

daVida’s revija za Kids fashion Weekend

Model life
Uvježbale su hod, ravno držanje i koreografiju. Počele su se spominjati revije, snimanja, castinzi i Kids fashion weekend, a one su baratale pravilima i terminologijom kao ja kuhačom na dobar dan. Anteu su na castingu izabrala dva dizajnera za tri revije. Mila se doduše nakon snimanja za Hugo’s na temu vjenčanja, rođendana i raznih evenata koje tamo možete organizirati, umislila da je u najmanju ruku Adriana Lima, pa je na castingu izjavila da “danas ne hoda”, već je odlučila biti publika. Mila kad nešto odluči, vrlo teško je promijeniti ili utjecati na njenu odluku. Pa je tako primjerice sama u Hugo’s-u izabrala u kojoj vjenčanici se želi udati i što od cvijeća želi nositi (iako je to bila teška odluka jer ne znaš što je ljepše). To što mladoženje nema Mili je sasvim nebitno, ako su na setu muffini i kolači. Za Kids fashion weekend ipak je izabrana za jednu reviju jer je dizajnerica odlučila riskirati s Milinom dobrom voljom i izlaskom na pistu.

Cvijeće Lela design, vjenčanica Rozal Bride by Ivana Bilich

Move Jenners, stigli Argentinci
Inače, na Kids fashion weekend svoje kolekcije predstavili razni hrvatski dizajneri odjeće za djecu. Dizzy, daVida’s, Loli, Valens…Googlajte, jer ja sam našla gdje odsad kupujem, pošto nisam fan uniformiranog i podržavam hrvatsko.
Revije na KFW bile su toliko profi organizirane da sam sjedila u prvom redu, onak’ odmah do Olje Vori i Antonije Stupar, na stolici sa svojim imenom. Ista Kris Jenner, a male Kylie i Kendall samo što ne izađu na pistu. Evo ista, osim što Papi neće postati žena niti ću ja roditi još troje djece. Antea je bila odlična, te je odnosila sve 3 revije kao da se time bavi godinama. A, duge noge sigurno nisu odmogle. To također nije na mene, al ok that’s life. Zato ja pišem, a ona nosi revije.

daVida’s

Zvijezda je rođena
I tako ja, Kris, sva poslovna sjedim al pari s poznatom ekipom, kad dobivam poruku da Mila alias “novopečena zvijezda” ne želi izaći sa sestrom za ruku na pistu. Naime, želi sama jer je odrasla manekenka i više ne nosi dudu. Iduća scena- palimo kamere i mobitele i nadamo se najboljem. A najbolje je izgledalo ovako: ulazi visoko uzdignute glave i točno vidim da misli kako su svi ovi “smrtnici” uključujući Papija, mene, press i organizaciju tu isključivo radi nje i samo nje. Stiže do kraja piste i umjesto puse maše masi u stilu Pape iz svog papamobila. Publika se smije i plješće, a ona svjesna da takvu reakciju uvijek izaziva kod ljudi, teatralno izlazi i time službeno završava svoj ovogodišnji performance na Kids fashion Weekendu. Ili ne?
Spremili smo kamere i pripremili se odgledati i ostatak revije i djevojčica koje su sve redom bile preslatke. No, Mila had a better plan. Kreće muzika, najavljuju Mai by girls and boys…iiii zvijezda otvara reviju. Prva, nenadano i ufurano. Jer to je Mila i kao što rekoh kad nešto zamisli to tako i bude.

modna marka Dizzy

Podržimo hrvatsko
Trenutno je zamislila da će Francove krstitke biti gdje je ona snimala, na gornjoj terasi Hugo’s-a, cvijeće će raditi teta Lela, a ona će se tamo udati za Davida golmana u vjenčanici sa seta. Antea i ja možemo imati one druge dvije haljine koje ona ne želi, ne zato što nam planira vjenčanje, već da upotpunimo njezin dan.

Antea na mamu, Mila na tatu, toliko različite, a opet slične. Zajedno kad je problem, kad ga nema, stvore ga same. Svjesne sebe, svjesne izbora i mogućnosti, prihvaćaju razlike i bodre “hrvatsko”.

A, ako i vi volite “hrvatsko”, pričekajte idući blog post.

¡Besos y hasta pronto!